Napustio nas je Sead Muhamedagić, vrstan prevoditelj, autor, pjesnik, veliki intelektualac ali prije svega izniman čovjek. Osim prvotnog šoka tužne vijesti koja nas je doslovce zgromila (baš smo prošli tjedan dogovorili zajedničko druženje u Mjesecu hrvatske knjige), osjetili smo golemo poštovanje prema ovom čovjeku. Zapravo, teško je povjerovati da toliko toga, prije svega duhovnog, a onda i intelektualnog, stane u jedan ljudski život. Djela Schnitzlera, Hofmannstahla, Bernharda, Schwaba i mnogih drugih zahvaljujući njemu progovaraju hrvatskim jezikom, a to je tek dio svega vrijednog što nam je Sead za sobom ostavio. Osim što je bio član Hrvatske knjižnice za slijepe, bio je i njezin suradnik i prijatelj. Zaista, Sead je čitav svoj život proživio čitajući, proučavajući, prevodeći i pišući. U našoj knjižnici primjerice možete pronaći u zvučnom obliku nagrađivani prijevod romana Thomasa Bernharda „Brisanje. Raspad“, zatim Hotschnigovu „Ludwigovu sobu“ pa sada već kultnu knjigu Konrada Liessmanna „Teorija neobrazovanosti“ i Seadove duhovno-književne eseje „Miris neba“. Lijep prilog o Seadovom radu možete pročitati u Jutarnjem listu: https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/umro-sead-muhamedagic-pjesnik-i-jedan-od-nasih-najvecih-knjizevnih-prevoditelja-15092934